Totus-Tuus

600 godina ludbreškog euharistijskog čuda

Ludbreg, 21.08.-04.09.

Duhovni sadržaji proslave 600. obljetnice posebnog štovanja Presvete Krvi održavaju se od 21. kolovoza do 4. rujna u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Središnje euharistijsko veleslavlje u prigodi 600. obljetnice ludbreškog euharistijskog čuda na Svetu nedjelju 4. rujna predvodit će posebni izaslanik pape Benedikta XVI. slovački kardinal Jozef Tomko.

Događanja započinju u nedjelju 21. kolovoza spomenom na sve poginule za vjeru i domovinu u II. svjetskom i Domovinskom ratu u okviru hodočašća vatrogasaca, domobrana i branitelja. U 10 sati proslavit će se u zavjetnoj kapeli misa za Domovinu, a navečer u 18 sati bit će misno slavlje sa smotrom pjevačkih zborova.

U subotu 27. kolovoza u svetište će hodočastiti časne sestre. Misno slavlje bit će u 10 sati. U 11.30 sati započinje predstavljanje najnovije knjige s povijesnim prikazom prošteništa Predragocjene Krvi Isusove u Ludbregu župnika i upravitelja svetišta preč. Josipa Đurkana. Isti dan nakon mise u 18 sati održat će se festival duhovne glazbe "DUGA 2011.", koji započinje u 19.30 sati.

Tjedan dana uoči Svete nedjelje, u nedjelju 28. kolovoza u svetište već tradicionalno hodočaste bolesnici i djelatnici te volonteri Caritasa Varaždinske biskupije.
U 10 sati kreće procesija od župne crkve prema zavjetnoj kapeli gdje će se u 10.30 sati proslaviti misa koju će predvoditi vlč. Dragutin Goričanec. U 14 sati bit će križni put postajama na svetištu, a duhovni program nastavlja se u 19 sati pohvalama svetoj Krvi, večernjom i litanijama.

U srijedu 31. kolovoza župni zbor održat će koncert u zavjetnoj kapeli.

Hodočašće ministranata i vjeroučenika sa zazivom Duha Svetoga na početku vjeronaučne i školske godine priređuje se u svetištu u četvrtak 1. rujna. Misno slavlje proslavit će se u 9 sati. U 11 sati priređuje se predstavljanje poštanske marke u kapeli dvorca Batthyany. U 19 sati bit će svečana misa u predvorju dvorca. Nakon mise priređuje se procesija s pokaznicom do župne crkve. Slijede pohvale svetoj Krvi, litanije, večernja, te od 20.30 do 22.30 sati Getsemanska ura.

U petak 2. rujna u svetište će svoje zavjetno hodočašće održati susjedne i druge župe: Martijanec, Sveti Đurđ, Rasinja, Veliki Bukovec i Vinica. Ujedno će hodočastiti pripadnici policije. Jutarnje mise bit će u 7, 8 i 9 sati. U 10.30 sati kreće procesija, a slijede križni put i hodočasnička misa u zavjetnoj kapeli. Od 19 sati duhovni program nastavlja se pjevanjem pohvala svetoj Krvi, litanijama i misom. Od 21 sat do ponoći bit će bdjenje mladih koje u zavjetnoj kapeli vode mladi i misionari Krvi Kristove. Duhovno vodstvo i propovijedi toga su dana povjereni preč. Nikoli Jušiću, požeškom kanoniku, župniku u Kaptolu.

U svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu na Svetu subotu 3. rujna jutarnje mise bit će u 6, 7 i 8 sati.
Misno slavlje u 9 sati u zavjetnoj kapeli za hodočasnike iz Slovenije i Mađarske predvodit će celjski biskup mons. Stanko Lipovšek.
Slijedi pretprogram koji vode mladi pod vodstvom vlč. Mateja Glavice. Svečana procesija uoči mise kreće u 10.45 sati, a misno slavlje u 11 sati u zavjetnoj kapeli predvodit će varaždinski biskup Josip Mrzljak.
Popodne će klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu od 13 do 14 sati voditi misionari Krvi Isusove, a od 14 do 15 sati vlč. Matej Glavica, s nakanom za duhovna zvanja i hrvatsku mladež. U 15 sati započinje križni put koji vodi vlč. Matej Glavica, a od 17 sati u crkvi misionari vode meditaciju. Od 19 sati bit će pjevane pohvale sv. Krvi, večernja, litanije, te misa s procesijom sa svijećama u zavjetnu kapelu gdje će se moliti sedam postaja prolijevanja Krvi.

Središnja proslava 600. obljetnice ludbreškog euharistijskog čuda u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu održat će se na Svetu nedjelju 4. rujna. Misno veleslavlje u 10.30 sati predvodit će posebni izaslanik pape Benedikta XVI. slovački kardinal Jozef Tomko u zajedništvu s velikim brojem biskupa i svećenika. Svečana procesija od župne crkve kreće u 10.15 sati. Svečanost će prenositi HTV, Hrvatski katolički radio i Radio Ludbreg.
Jutarnje mise bit će u 6, 7 i 8 sati. Od 9 sati duhovni program u zavjetnoj kapeli izvodit će mladi iz Velikog Bukovca.
Popodne će pokaznica s relikvijom euharistijskog slavlja biti izložena na oltaru u crkvi. U zavjetnoj kapeli bit će klanjanje s više nakana. Od 13 do 14 sati za poginule u Domovinskom ratu i žrtve poraća, a od 14 do 15 sati za umnažanje vjere. U 15 sati počinje križni put koji vodi preč. Jušić. Od 17 sati bit će zlatna krunica u crkvi, a od 19 sati pohvale sv. Krvi, večernja, litanije i misa zahvalnica.

Krug vječne sv. Mise

Vječni Oče, prikazujemo Ti

Predragocjenu Krv Isusa

Krista kao zadovoljštinu

za svoje grijehe,

na utjehu

duša u čistilištu

i za potrebe svete Crkve





Poziv za sudjelovanje
u krugu Vječne sv. Mise

Slično kao i druga misijska djela, tako i Družba misionara Krvi Kristove ima vlastitu tzv. „Vječnu sv. Misu". Papa Lav XIII. blagoslovio je ovu inicijativu 1886. godine, da bi na taj način dao poticaj za podupiranje misijskih djela Crkve.

Na čemu se temelji sudjelovanje u Vječnoj sv. Misi?

Često se želimo predati Gospodinu kroz sudjelovanje u Euharistiji. Želimo zahvaljivati ili moliti u svojim radostima, brigama ili na nakanu drugih osoba, bilo živih, bilo pokojnih. Kako ponekad nemamo priliku da u vlastitoj župi dobijemo osobnu misnu nakanu, Misionari Krvi Kristove stoga su ustanovili krug „Vječne sv. Mise". On se temelji na tome da Misionari svake godine u različitim mjestima na svijetu slave četiri tisuće sv. Misa na nakanu upisanih u Krug. Čine to iz zahvalnosti za priloge u misijske svrhe.

Kako se upisati u Krug?

Da bi pripadali krugu Vječne sv. Mise, dosta je prijaviti Misijskoj kući imena i prezimena osoba koje žele u njemu sudjelovati, ili one koje želimo povjeriti u posebnu euharistijsku molitvu Misionara Krvi Kristove. Ako netko želi prijaviti drugu osobu bez njezina znanja ili za pokojnu osobu, takav „upis" ima značenje zagovorne molitve.

Pripadnost u Krug ne treba obnavljati jer je ona trajna, traje i poslije smrti. Ako netko želi dobiti za sebe ili za druge potvrdu upisa u Krug, treba dati odgovarajuću adresu i odmah u prijavi javiti Misionarima Krvi Kristove.

Je li potreban prilog?

Prilog za misne nakane ne smije se smatrati „naplatom". Ne mogu se „kupiti" ili „prodati" Božje milosti. Plod sudjelovanja u sv. Misi ne ovisi o visini novčanog priloga. Primjer „udovičinog novčića" podsjeća nas da je vrijednost dara u Božjim očima drugačija nego u očima ljudi. Neka svatko daje radosno i dragovoljno prema vlastitim mogućnostima i potrebama misijskih djela. Isto tako,ako netko želi više puta kroz svoj prilog podupirati ovo misijsko Djelo Crkve, neka sam odluči koliko često.


Na što nas potiče sudjelovanje u Vječnoj sv. Misi?

Novčani dar treba biti vanjska oznaka predanja samog sebe na nakanu spasenja svijeta. Naše molitve i darovi povezani s misnom nakanom imaju toliko vrijednosti kod Gospodina, koliko su znak ljubavi i izraz života po Evanđelju. Nema obveze moliti posebne molitve, no ipak, preporučuje se da pristupajući u krug Vječne sv. Mise produbimo u sebi euharistijsku duhovnost kroz često sudjelovanje u Euharistiji i sv. Pričesti. U tome nam posebno može pomoći molitvenik „Slavimo Krv Kristovu", kao i listić „Živi kalež" na koji se možete pretplatiti u Misijskoj kući. Ako želite dobiti informacije o misijskom Djelu, Družbe i o Zajednici Krvi Kristove za laike, možete se obratiti na adresu:



Misijska kuća sv. Gašpara
Družba misionara Krvi Kristove
Razgled 3
10 000 ZAGREB
tel./faks: 01/ 467 42 95
E-mail: cpps.zagreb@post.htnet.hr

ZAVRŠEN 26. SVJETSKI DAN MLADIH U MADRIDU

Nedjelja, 21 Kolovoz 2011

Prema procjenama španjolske televizije na završnoj euharistiji okupilo se oko dva milijuna mladih

Završen je 26. Svjetski dan mladih. Papa je služio završnu euharistiju na kojoj se, prema procjenama španjolske televizije, okupilo oko dva milijuna mladih u zračnoj luci Cuatro Vientos – četiriju vjetrova. Tu je sinoć predvodio i molitveno bdienje, koje je bilo poremećeno jakom kišom, tako da su organizatori imali velikih problema, jer je prijetila opasnost i samom oltaru da se sruši kao i stolovi na kojima su se čuvali kaleži s hostijama za pričest, tako da se danas mnogi nisu mogli pričestiti.
Papa je misu predslavio u koncelebraciji s kardinalima, (nad)biskupima, te s oko 13 tisuća svećenika. Misnom slavlju nazočio je i španjolski kralj Juan Carlos i kraljica Sofija.
Na početku slavlja u pozdravnoj riječi, madridski nadbiskup kardinal Antonio Maria Rouco Varela znakovitim je označio sunčano jutro koje je nakon noći koju su mladi proveli u bdijenju, obasjalo Madrid i time najavilo svjetlo uskrsloga Krista koje se obnavlja u slavlju euharistije kojom predsjeda Petrov nasljednik.
Papa Benedikt je povjerio mladima da je cijelu noć mislio na njih i primjetio da se nada kako su mogli bar malo spavati. Pozvao ih je da žive svoju vjeru u zajedništvu s drugima, jer se Isusa ne može slijediti i služiti sam. Tko popusti pred napašću da krene sam ili proživljavati vjeru individualističkim mentalitetom, koji danas prevladava u društvu, riskira – uvjeren je Papa - da uopće ne susretne Isusa ili će slijediti njegovu krivu sliku. Vjerovati znači osloniti se na vjeru svoje subraće, a istodobno vlastita vjera mora služiti drugima da se mogu u teškim trenucima na nju osloniti – istaknuo je Papa Benedikt XIV. posvjedočivši da Bog ne napušta svijet, jer je potreban svijetu.
Molitvu vjernika za Crkvu, Papu, za sve mlade svijeta, za potrebe mladih, za okupljenu Božju obitelj mladi su izrekli na španjolskome, kineskom, arapskom, poljskom i njemačkom jeziku.

Na kraju mise, riječ zahvale Papi uputio je predsjednik Papinskog vijeća za laike kardinal Stanislaw Rylko.
Došli smo do vrhunca 26. Svjetskog dana mladih u Madridu. Ovdje su pred vama, Sveti Oče, mladi iz svih krajeva zemlje: mlada Crkva, puna radosti i entuzijazma. Mladi su to koji su ponosni što pripadaju Kristu i Crkvi. Uistinu se radi o jednoj generaciji koja traži Boga i koja je ovih dana živjela sigurno: Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni vjerom. Sigurni smo kako će to i dalje biti tako! To je papina mladež, rekao je kardinal Rylko.
Kardinal je zahvalio i za „Youcat" koji će mladi proučavati i tako produbljivati svoju vjeri. U ovoj prigodi, kardinal Rylko je izrekao i zahvalu bl. papi Ivanu Pavlu II. koji je ustanovio Svjetski dan mladih.
Odlaskom iz Madrida u svoje zemlje, u svijet mladi odlaze kao misionari, apostoli nove evangelizacije. Blagoslovite ove misionare, rekao je kardinal Rylko.
Potom je Papa simbolički predao mladima križeve u znak misionarske službe.
Prije rastanka i molitve Anđeoskog pozdravljenja Papa Benedikt, koji je bio inače zadovoljan odvijanajem susreta, brojem, sudjelovanjem i ponašanjem sudionika, pozvao je mlade da u svojim sredinama odvažno pruže svjedočanstvo kršćanskog života kako bi postali kvasac novih kršćana i pomogli da Crkva ponovno oživi u srcima ljudi. Preporučio im je da prenesu njegovu skrb i pažnju svojim vršnjacima, posebno onima koji nisu imali mogućnosti doći na susret kao i svojim obiteljima i zajednicima u kojima žive. Istaknuo je da vjera nije neka teorija. Vjerovati znači imati posebnu vezu s Kristom i s njime u crkvenoj zajednici u kojoj se čovjek nalazi živjeti. Najavio je da će se idući Svjetski susret mladih održati 2013. u glavnom gradu Brazila Rio de Janeiru te su španjolski mladi predali križ mladim Brazilcima.
Nakon molitve Anđeoskog pozdravljenja, Papa se prisjetio i žrtava teške zrakoplovne nesreće koja se prije tri godine dogodila u madridskoj zračnoj luci Barajas u kojoj je poginulo 154 od 172 putnika španjolskoga zrakoplova. Upravo iz te zračne luke Papa će odletjeti zrakoplovom za Rim.

Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir.
Izr 15,16

Ps 91

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!"
Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!
Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.
Pa nek' padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!
Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat' mu spasenje svoje."

Ignacije Lojolski: Svako razmatranje treba završiti kolokvijem, razgovorom… tako da cijeli naš život bude stalni dijalog s Bogom.

Bože, od kojega nam dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji, Oče, koji si ljubav i život, učini da svaka ljudska obitelj na zemlji, po tvome Sinu rođenom od žene i po Duhu Svetom, postane izvorom božanske ljubavi za uvijek nove naraštaje. Učini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja, za dobro njihove obitelji i svih obitelji na svijetu. Neka mladi naraštaji u obitelji nađu snažnu potporu za čovječnost i rast u istini i ljubavi! Neka ljubav osnažena milošću sakramenta ženidbe, bude jača od svake nemoći i beznađa, koje zahvaćaju naše obitelji. Na kraju te molimo za zagovor svete nazaretske obitelji, da Crkva u svim narodima na zemlji, može plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji, po Kristu našem Gospodinu, koji je put, istina i život, u vijeke vjekova. Amen.

(bl.Ivan Pavao II)

"Obitelj koja moli ostaje zajedno" (bl. Majka Terezija)

Ljubav znači izići iz sebe i živjeti za druge.

Komadić je raja u svakom smiješku, u svakoj dobroj riječi,
u svakoj srdačnoj gesti, u svakom djelu koje pomaže.

Komadić je raja i u svakom srcu koje nesretnome postaje lukom spasenja,
i u svakom domu s kruhom i vinom i ljudskom toplinom.

Bog je svoju ljubav položio u tvoje ruke kao ključ od raja.

Phil Bosmans

ZAHVALJUJTE GOSPODINU

ZAHVALJUJTE GOSPODINU JER JE DOBAR,
JER JE VJEČNA LJUBAV NJEGOVA.

NEKA REKNE DOM IZRAELOV,
VJEČNA JE LJUBAV NJEGOVA!
NEKA REKNE DOM ARONOV,
VJEČNA JE LJUBAV NJEGOVA!

ZAHVALJUJTE GOSPODINU…

GOSPODNJA ME UZDIGNU DESNICA,
GOSPODNJA SE PROSLAVI DESNICA!
NE, UMRIJETI NEĆU, NEGO ŽIVJETI
I KAZIVAT ĆU DJELA GOSPODNJA!

ZAHVALJUJTE GOSPODINU…

OVO JE DAN ŠTO GA UČINI GOSPODIN,
KLIČIMO I RADUJMO SE NJEMU!
GOSPODNJE TO JE DJELO,
KAKVO ČUDO U OČIMA NAŠIM!

ZAHVALJUJTE GOSPODINU…

IŠTITE I DAT ĆE VAM SE

Ištite i dat će vam se,
tražite i naći ćete,
kucajte i otvorit će vam se!
Tko god ište, prima, tko traži, nalazi,
onome tko kuca, otvorit će se.
Pogledajte ptice, one ništa ne brinu,
ali za njih brine Gospodin Bog.Otvorite srca puni radosti,
slijedite svi Krista u ljubavi!

GOSPODIN JE PASTIR MOJ

Gospodin je Pastir moj, zla se ne bojim, jer on je sa mnom.
Gospodin je Pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam,
na poljanama zelenim On mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim On me upravlja radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći
zla se ne bojim jer si Ti sa mnom.
Tvoj štap i palica Tvoja utjeha su meni.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

GOSPODIN JE MOJA SNAGA

Gospodin je moja snaga,
Gospodin je moja pjesma!
U čast Gospodinu zapjevat ću,
jer se slavom proslavio,
konja s konjanikom u more je vrgao!
On je Bog moj, njega ja ću slaviti,
On je Bog oca moga, njega ću veličati!
Tko kao Gospodin sija u svetosti,
u djelima strašan, divan u čudima!

DA TE SAMO DOTAKNEM

Sjedim do tvojih nogu glave pognute,
Ne mogu pogled dignuti, gledati u tebe.
Šutim, srce te želi, moje usne ne govore,
Znaš sve moje misli, sve moje molitve.
Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine
Moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale.
Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine
Moje srce bilo bi cijelo da te samo dotaknem.
Sjedim do tvojih nogu, pružam ruke drhtave,
suze polako klize niz moje obraze.
Pružaš ruke, dižeš mi lice, tvoje oči mi govore:
„Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!“

GLASNIK VELIKOGA KRALJA

Veselo kročim stazom života,
bosa mi noga kamenje gazi,
zalogaj skroman, raskošna pjesma,
moja je duša radost i česma.
Jer ja sam glasnik Velikoga Kralja
poslan na raskršća života!
Gozbi da vječnoj dovodim im goste,
da svijetu rečem što je ljepota!
Bijedniku pomoć, gubavcu njega,
djetetu osmjeh, tužnomu radost;
s gladnim podijelit zalogaj svaki,
za mir i dobro darujem mladost.
Onaj što grešnike blago je gledo,
skupljao prezrene ovoga svijeta,
naprijed me šalje, snagu mi daje,
u meni vječno proljeće traje.

DAJ NAM SVIMA DUHA SVOG

Ti dao si nam čvrstu riječ, daj nam svima Duha svog!
Ne napuštaj nas nikada, daj nam svima Duha svog!
S nama ostani do konca sviju vjekova, daj nam svima Duha svog!
Daj nam snage da ti vjerujemo dovijeka, daj nam svima Duha svog!
Prijateljstvo svoje već nam sada daješ ti, daj nam svima Duha svog!
Kao djeca tvoga Oca već smo priznati, daj nam svima Duha svog!
Svaki dan ti želim reći: “Daj nam Duha svog! Daj nam svima Duha svog!”
Koji život daje i put Ocu kazuje, daj nam svima Duha svog!

HVALA TI, KRISTE!

Danas smo sretni, danas smo sretni mi!
Život je sada, život je sada ljepši.
Došao je k nama svoju ljubav da nam da,
da nas vodi k Bogu, on je sreća sva!
Hvala ti, hvala, Kriste. Ti si nam život dao.
Hvala ti, hvala, Kriste. Što si nam došao. (2X)
Molimo njega, molimo njega mi!
On će nam snage, on će nam snage dati.
Došao je k nama, …

BRAĆO MOJA, RADUJMO SE!

Braćo moja, radujmo se, Bog je tu, Bog je tu, Bog je tu!
Braćo moja, radujmo se, Bog je tu, da, on je s nama tu!
Ne brinimo se tjeskobno jer sami nismo mi,
u molitvama s pjesmama zahvaljujmo mu svi!
Da živimo u miru i kad nas tišti zlo,
jer Bog nas uvijek vodi i svladat ćemo to!
Naš prijatelj nek bude Bog, Bog Izraelov vijek,
on dat će da mir i ljubav obuzme čitav svijet!

BOG TE LJUBI

"Tvoju su lađu
Vjetrovi odnijeli
Na pučini dalekoj
Olujama lomili.

Al oblaci nestanu
Kad more sunce poljubi
Duša ti zna
Više nisi sama
Bog je s Tobom.

On te ljubi
S tobom uvijek ostaje
Kada pritisnu te boli
Ta ljubav jača postaje.

Kad te neka druga mora
Lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi
Tvojoj duši daje luku.

Kad tvoja se lađa
u nemirnom moru izgubi
Odbaci sav strah
Odbaci tugu
Bog je s tobom - On te ljubi."

Franjina molitva

Gospodine, učini me oruđem svoga mira!

Gdje je mržnja, da donosim ljubav!

Gdje je uvreda, da donosim praštanje!

Gdje je nesloga, da donosim istinu!

Gdje je sumnja, da donosim vjeru!

Gdje je očaj, da donosim nadu!

Gdje je tama, da donosim svjetlo!

Gdje je žalost, da donosim radost!


Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge;

da ne zahtijevam da me razumiju, nego da ja razumijem druge;

da ne tražim samo da mene ljube, nego da i ja ljubim druge!

Jer tko daruje, prima;

tko prašta, biti će mu oprošteno,

i tko umire sebi, rađa se za vječni život!

Amen.

ISUSE VOLIM TE

ISUSE VOLIM TE, VIŠE OD SVEG DRUGOG VOLIM TE
SVE ŠTO JE U MENI ŽELI PJEVATI
ISUSE VOLIM TE ...........

ISUSE HVALA TI, VIŠE OD SVEG DRUGOG HVALA TI
SVE ŠTO JE U MENI ŽELI PJEVATI
ISUSE HVALA TI!!!!!

Molitve sv. Josipu

Zdravo Josipe


Pozdravljam Te, Josipe, koji si pun Božje milosti! Spasitelj se odmarao na tvojim rukama i rastao pod tvojim pogledom. Blagoslovljen ti među svim ljudima i Isus, božansko Dijete tvoje djevičanske Supruge, neka bude uvijek blagoslovljen!
Sveti Josipe, tebi je bilo dano da budeš otac Sinu Božjemu, moli za nas u našim obiteljskim brigama, za naše zdravlje i za naš posao sve do naših posljednjih dana i udostoj se prići nam u pomoć u času smrti naše! Amen!


Litanije sv. Josipa


Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine. smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože,

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,

Duše Sveti, Bože,

Sveto Trojstvo, jedan Bože,
smiluj se nama!


Sveta Marijo,

Sveti Josipe

Slavni porode Davidov,

Svjetlosti patrijarha,

Zaručniče Bogorodice,

Stidljivi čuvaru Djevice,

Hranitelju Sina Božjega,

Brižni branitelju Kristov,

Glavaru slavne obitelji,

Josipe pravedni,

Josipe prečisti,

Josipe premudri,

Josipe jaki,

Josipe poslušni,

Josipe vjerni,

Ogledalo strpljivosti,

Ljubitelju siromaštva,

Uzore radnika,

Uresu domaćega života,

Čuvaru djevica,

Potporo obitelji,

Utjeho bijednih,

Ufanje bolesnih,

Zaštitniče umirućih,

Strahu zlih duhova,

Pokrovitelju svete Crkve,









moli

za

nas!


Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,

oprosti nam, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,

usliši nas, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,

smiluj se nama!



Postavio ga je gospodarom doma svojega.



I poglavarom imanja svojega.



Pomolimo se. Bože, koji si se neiskazanom providnosti udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj molimo da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.



Moli za nas, Sveti Josipe,



Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.



Pomolimo se. Molimo Te Gospodine, neka nam budu na pomoć zasluge zaručnika presvete Majke Tvoje, da zadobijemo njegovim zagovorom, što svojom slaboćom ne možemo postići. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.



MOLITVA SVETOM JOSIPU RADNIKU



Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.



Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen.




MOLITVA SVETOM JOSIPU ZA ZAŠTITU



Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove. Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom! Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja.

Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike. Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe.

Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.




MOLITVA SVETOM JOSIPU ZA SRETNU SMRT



Slavni sveti Josipe, za onu neiskazanu sreću koju si imao na zemlji kada su kod tvoje smrti bili prisutni Isus i Marija i u smrtnoj te borbi pomagali, jačali i tješili: molim te ponizno, isprosi i meni tu milost na smrtnome času junački odbiti bijesne navale nečistoga duha i blaženo umrijeti. Uzvišeni branitelju umirućih, budi mi u pomoći u tom strašnom času; isprosi mi milost u tvojemu naručju uzmoći izustiti slatke i utješljive riječi: Isuse, Marijo i Josipe, u vaše ruke predajem srce i dušu svoju! Amen.





MOLITVA SVETOM JOSIPU ZA KRŠĆANSTVO



K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. (Pošto smo tvoju presvetu zaručnicu za pomoć zamolili molimo pouzdano i za tvoju pomoć.) Za ljubav koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si dijete Isusa grlio, ponizno te molimo baštinu koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio milostivo pogledaj te našoj nevolji svojom moći u pomoć priteci. O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista; ne daj, predragi oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost. Budi nam s neba milostivo u pomoći, naš jaki zaštitniče, u borbi s moćima tmine, pa kao što si nekad dijete Isusa iz najveće pogibelji života izbavio, tako i sada brani sv. Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog trajno uzmi pod svoje okrilje da mognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoći sveto živjeti, blaženo umrijeti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti. Amen.

Izliječi nas Isuse

Kao što si Isuse nekoć izliječio ženu koja je godinama bolovala od krvarenja, tako izliječi i sve one žene koje danas pate na razne nacine.

Dotakni ih i oslobodi od njihovih tegoba, najprije supruge koje žele imati djecu, a ne mogu zanijeti.

Izliječi rane svim majkama, čija su djeca bolesna, ili se drogiraju, čiji su sinovi poginili ili su nestali u ratu.

Obriši suze i onim majkama, čija su djeca napustila dom i ne javljaju se roditeljima, ili ih više ne posjećuju redovito, te svojom nepažnjom i nebrigom zaboravljaju svoje roditelje.

Dotakni i one žene koje pate zbog nasilja, omalovažavanja i napuštanja od svojih supruga.

Ti im Gospodine budi potpora i pomoć. Učini sve novo, obilno ih blagoslovi i daj da njihova patnja bude pridružena tvojoj na križu, za spas svijeta. Amen.

Elizabeta Sango 29. lipnja, 2009.

Molitva mladih sv.Anti

Predragi sv.Ante, prijatelju mladih i anđeoski čuvaru čistoće.

Okružen zlim svijetom i lošim primjerima okoline , s pouzdanjem se utječem tebi s molbom da mi pomogneš čisto živjeti pred Bogom , ustrajati u vjeri i rasti u kršćanskoj ljubavi.

Pomogni mi da otkrijem Božji plan za moj život, bilo da služim Bogu u duhovnom zvanju ili da nađem pravog kršćanina za životnog druga, kako bih mogao izvršiti Božju volju i graditi njegovo kraljevstvo.

Amen.

Molitva Ivanu Pavlu II.

Molitva za zadobivanje milosti zagovorom sluge Božjeg pape Ivana Pavla II.

Presveto Trojstvo,

zahvaljujemo Ti što si Crkvi darovalo papu Ivana Pavla II. i dalo da po njemu zasja nježnost Tvoga očinstva, slava križa Kristova i sjaj Duha ljubavi.

Svojim punim pouzdanjem u Tvoje beskrajno Milosrđe i u Marijin majčinski zagovor,on nam je pružio živu sliku Isusa dobroga pastira i pokazao da je svetost najviši oblik redovitoga kršćanskog života I put ka postizanju vječnog zajedništva s Tobom.

Daj nam, njegovim zagovorom, po Tvojoj volji, milost što je molimo, nadajući se da će on uskoro biti ubrojen među Tvoje svete.



Amen!

Velika Gospa BLAGDAN 15.8.2011.

Među najomiljelije marijanske pučke blagdane spada današnji: Marijino uznesenje na nebo. Još do nedavna naši su se vjernici u Bosni za taj dan spremali devetodnevnim postom. A tko god može, za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u koje marijansko svetište. Zato su naša marijanska svetišta toga dana puna proštenjara, sva raspjevana u dragoj hodočasničkoj pjesmi, ožarena ne samo ljetnim suncem nego još više žarom, molitvom, pobožnošću naših romara. Božji je narod onim svojim vjerničkim osjetilom osjetio da je to dan Marijine slave i zato u molitvi, pjesmi, djelima pobožnosti daje oduška svojoj radosti.

Teologija nas uči da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva.

Sveti Epifanije u četvrtom stoljeću prvi je istočni otac koji govori izričito o Marijinu uznesenju na nebo. On piše: "Kako je moguće da Marija svojim tijelom ne posjeduje nebesko kraljevstvo, ona koja nije učinila u tijelu nikakvo ružno djelo, već je ostala bezgrješna?" Prema njemu razlozi bi Marijinom uznesenju na nebo i u tijelu bili u njezinoj potpunoj bezgrješnosti. Na njoj se prvoj i u punini ispunilo šesto blaženstvo: "Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati!" (Mt 5,8).

Sveti Grgur Turonski († 593) prvi je zapadni crkveni pisac koji izričito govori o Marijinu uznesenju na nebo.

Sveti Modest, jeruzalemski patrijarh († 634), uči izričito ovo: "U nebesku ložnicu ulazi ona koja postade preslavna zaručnica hipostatske unije dviju naravi u Kristu… Zbog toga je Marija, budući preslavna majka Krista Spasitelja, našega Boga koji je davalac života i besmrtnosti, oživljena od njega samoga, sudionica s njime kroz sve vjekove u neraspadljivosti, a on ju je probudio iz groba i uzeo k sebi onako kako on jedini zna."

Sveti German, carigradski patrijarh († 733), u prilog Marijina uznesenja navodi ove razloge: "Kako bi smrt mogla progutati onu, uistinu preblaženu, koja je slušala Božju riječ, bez požude i sudjelovanja muža začela osobu Božje Riječi, rodivši je bez boli te koja se posve sjedinila s Bogom? Kako bi raspadljivost mogla zahvatiti ono tijelo od kojeg je došao život? Te se stvari protive i potpuno su tuđe duši i tijelu koje nosijaše Boga..."

Sveti Ivan Damaščanin († 749) ostavio nam je tri govora o usnuću BD Marije, a koja su pod dogmatskim vidom izuzetno važna. U drugome od njih kaže: "I tako je presveto tijelo položeno u veoma lijep i bogat grob, a odande nakon tri dana odneseno u nebeske šatore."

Sveti Bernard († 1153) u svom govoru o uznesenju kaže: "Djevica, uzlazeći danas slavna na nebo, bez sumnje umnožava obilno užitke građana.

Možemo misliti kakva je bila njihova slava kad su zaslužili čuti njezin glas, vidjeti lice te uživati blaženu prisutnost?" Sveti Toma Akvinski († 1274) naučava: "Zbog grijeha su čovjeku bila dana tri prokletstva… Od trećeg je bila netaknuta Blažena Djevica, jer je s tijelom bila uznesena na nebo."

Veliki srednjovjekovni propovjednik sv. Antun Padovanski († 1231) u jednoj propovijedi na Veliku Gospu kaže: "Gospodin je uskrsnuo kad je uzašao s desne Oca. Uskrsnula je i škrinja njegova posvećenja, kad je na ovaj dan Djevica Majka bila uznesena u vječnu ložnicu…"

Od XIII. stoljeća pa dalje čitava je kršćanska tradicija jednodušna u vjerovanju u Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom. Učeni papa Benedikt XIV. u XVIII. stoljeću, raspravljajući o blagdanima Majke Božje, piše: "Tkogod se potrudi da prouči stare dokumente, u kojima se ovaj blagdan naziva usnuće, naći će ovaj odgovor: usnuće je i uznesenje jedna te ista stvar." Spomenut ću i velikog pobožnika i teologa kardinala Newmana. Njemu je svetkovina Marijina uznesenja bila naročito draga. On bi svaki put kad bi u Lauretanskim litanijama ponavljao zaziv "Ružo otajstvena", i sam krilima duha zalepršao u nebo slijedeći onamo Mariju uznesenu.

O tome piše ovako: "Marija je otajstvena ruža, a to znači tajanstvena i sakrivena, jer to označuje pojam 'rosa mystica'. Zašto na zemlji ne čujemo da bi Marijan grob bio ovdje ili ondje, meta hodočašća, niti se označavaju i izlažu - kao u slučaju svetaca - Marijine relikvije?

Ako pak postoji koje tijelo - prije svakog drugog dostojno da mu bude posvećena naročita pažnja - onda bi to bilo upravo tijelo naše Gospe.

Zašto je Marija uvijek bila tako sakrivena ruža? Zar je lako prihvatljivo da bi oni koji su bili tako puni poštovanja i brige za tjelesa svetaca i mučenika, zanemarili nju, Kraljicu mučenika i Kraljicu svetaca, samu Majku našega Gospodina? To je nemoguće.

Zašto je ona, dakle, ruža tako sakrivena? Razlog je u sebi jasan: njezino je sveto tijelo na nebu: ono je dignuto sa zemlje." Istini za volju, u Newmanovo tumačenje valja unijeti neke neznatne ispravke koji njegov nauk u biti ne mijenjaju. Na brdu Sionu u Jeruzalemu nalazi se crkva Marijina usnuća iz novijeg doba, gdje je Marija, prema predaji, usnula u Gospodinu. Nedaleko pak od Getsemanija nalazi se njezin grob, danas crkva u rukama pravoslavaca. Dakako da je i prema pravoslavnoj i katoličkoj predaji taj grob prazan jer je Marija, ne samo dušom, već i tijelom uznesena na nebo.

II. vatikanski sabor u osmom poglavlju Uredbe o Crkvi doslovno navodi riječi dogmatske bule o Marijinu uznesenju Pija XII.: "Napokon je Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu." A zatim izriče kristološku svrhovitost te Marijine povlastice ovim riječima: "Ona je od Gospodina bila uzvišena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodarý i pobjednikom nad grijehom i smrću."

Veliki pobornik za proglašenje dogme o Marijinu uznesenju, naš zemljak o. Karlo Balić, koji je po nalogu Pija XII. skupljao dokumentaciju Svjedočanstva o uznesenju BD Marije iz svih stoljeća, Rim 1948-1950., tumačeći navedeni saborski tekst, naglašava kristološki vid dogme o Marijinu uznesenju. On doslovno kaže: "Krist, pobjednik grijeha i smrti, zadobiva u Mariji najveću od svojih pobjeda izuzimajući je od grijeha i dajući joj unaprijed - tj. prije općeg uskrsnuća tjelesa - proslavu u duši i tijelu. Time je Marija, uzeta na nebo, jamstvo budućeg uskrsnuća i proslave svih onih koji vjeruju u Krista, a zbog toga isti motiv nade i utjehe za Božji narod u očekivanju parusije."

O tome nam govori i II. vatikanski sabor. "Međutim, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe" (Svjetlo narodý, br. 68).

O. Karlo Balić misli da nauk i dogma o Marijinu uznesenju baca svjetlo i na teologiju o posljednjim stvarima, ukoliko će u Kristu i po Kristu doći do konačne i savršene proslave čitavog čovjeka i svega stvorenja, kad dođu nova zemlja i nova nebesa. Slaveći ovu veliku Marijinu svetkovinu, kao uostalom i druge njezine blagdane i spomendane, možemo se s pravom pitati: a kakve veze Marija ima s današnjim svijetom, što mu ona može dati? Tim se pitanjem pozabavio na međunarodnom Marijanskom kongresu u Zagrebu u svojoj konferenciji, što ju je održao 12. kolovoza 1971., i nadbiskup Malines-Bruxellesa, belgijski primas kardinal Suenens. Uočivši ponajprije čovjekov silni napredak na području znanosti i tehnike, koji sa sobom nosi ne samo prednosti već i vrlo moguće strahote, nastavio je ovako: "Današnjem je svijetu potreban susret s licem njegova Spasitelja i licem njegove Majke. Svijet je sit ideologija i filozofija koje, kakav god bio njihov prilog, ne odgovaraju ipak na njegovu životnu potrebu, na njegova bitna pitanja: koji je konačno posljednji smisao čovjekove avanture i moga života ovdje na zemlji? [to se nalazi s onu stranu smrti, makar se ona po volji umjetno odgađa? Eto, u tome se nalazi čovjekov istinski nemir i o čemu se čovječanstvo pita. Na ta nam je pitanja po svaku cijenu potreban odgovor. Nije dosta samo umnožavati sredstva za život i unapređivati tehniku; čovjek ima još dublju potrebu da zna razlog zašto živi, kako to veoma dobro reče kardinal Marty.

Nedavno sam upitao njemačkog teologa Karla Rahnera kako tumači opadanje marijanske pobožnosti u Crkvi? Njegov odgovor zaslužuje pažnju: 'Odviše kršćana, kakva god bila njihova religiozna pripadnost, ima težnju da od kršćanstva učini ideologiju, apstrakciju. A apstrakcijama nije potrebna majka.'

Ono što Marija nudi svijetu danas jest živa i konkretna stvarnost Spasitelja svijeta u njegovu utjelovljenju. Ona nas tjera na vjeru u Krista, ali ne onakvoga kakvim ga katkad i nesvjesno zamišljamo, kao biće koje je djelomično Bog i djelomično čovjek, već kao biće koje je potpuno božansko i potpuno ljudsko. Marija je čuvarica stvarnosti utjelovljenja."

Uvrstimo se, dakle, i mi u dugu povorku Marijinih hodočasnika i onih danas i onih iz prošlosti; i onih učenih, koji su o njezinu uznesenju tako učeno i tako lijepo raspravljali, i onih neukih s krunicom u ruci i s pjesmom na usnama, koji srcem slave najljepši Marijin dan.

Blažena Djevica Marija, Kraljica BLAGDAN 22.8.2011.

Pio XII. je zaključio proslavu Marijanske godine 1954. uvođenjem blagdana Bl. Djevice Marije, Kraljice. Blagdan se slavio najprije 31. svibnja, a po novom se kalendaru slavi danas, na osminu Marijina uznesenja na nebo. Po svome uznesenju Marija je postala i kraljica neba i zemlje. Nauk je o Marijinu dostojanstvu kraljice izložio Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

Naslov "kraljice" ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo "kraljica", već i "gospodarica", "vojvotkinja", pa čak i "carica", u našem starom jeziku "cesarica". Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? - Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina bogomajčinskoga dostojanstva. No ako liturgija kaže "da Bogu služiti znači kraljevati", onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je da je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva "Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa"! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grješnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe joj u pomoć.

U Časoslovu naroda Božjega Crkva je na današnji dan u Službi čitanja stavila odlomak iz jedne od osam homilija blaženoga Amadeja, lozanskog biskupa. On je živio u prvoj polovini XII. stoljeća te sveto preminuo 27. kolovoza 1159. Prije nego je postao biskup u Lausannei, bio je redovnik cistercita u Clairvauxu, a zatim u Vivianu, gdje je stajao na čelu opatije Hautecombe. Papa Lucije II. imenovao ga je protiv njegove volje biskupom u Lausannei. Kao biskup dao se svim marom na apostolski posao obilazeći i najudaljenije predjele svoje biskupije. Veoma je nastojao i oko kršćanskoga odgoja mladeži, a ponajviše oko izgradnje pobožnoga i učenoga klera.

Kao vjerni učenik i sljedbenik sv. Bernarda bio je iskreno, žarko i odano pobožan prema Majci Božjoj, o čemu naročito svjedoči njegovih 8 homilija. Neka nam, dakle, on danas progovori o Mariji kao Kraljici svijeta i mira.

"Promotri kako je ispravnim uređenjem i prije uznesenja po svemu svijetu zasjalo divno Marijino ime i kako se posvuda o njoj raširio slavni glas i prije nego bijaše na nebo uzneseno njezino veličanstvo. Dolikovalo je, naime, da Djevica Majka zbog časti svoga Djeteta najprije vlada na zemlji, a da onda uz slavu zadobije nebo. Dolično je bilo da se rasprostre u nižim stranama, da bi u svetoj punini ušla u nebesko: prenošena od Duha Gospodnjega iz kreposti u krepost, iz jasnoće u jasnoću.

Tako je već u tijelu imala predokus budućeg kraljevanja. A prispjevši neizrecivom uzvišenošću k Bogu, sada je bližnjima blagonaklona neiskazivom ljubavlju. Zato joj anđeli iskazivahu službu, zato je ljudi štovahu svojom odanošću. Njoj je pristupio Gabrijel s anđelima, a Ivan, radujući se što je njemu kao djevcu s križa bila povjerena majka Djevica, služio joj je s apostolima. Prvi su se veselili što vide kraljicu, a ovi drugi gospodaricu. Jedni pak i drugi bijahu joj poslušni blagim zanosom odanosti.

A ona, boraveći u najuzvišenijoj kuli kreposti i kao more puna božanskih darova, vjernom i ožednjelom puku u najvećem je izobilju izlijevala bezdan milosti, kojom je sve nadvisila. Tijelu je, naime, pružala spasenje, a duši lijek, moćna da podigne iz tjelesne i duševne smrti. Tko je ikad od nje otišao bolestan, žalostan ili neupućen u nebeska otajstva? Tko se nije vratio kući veseo i radostan, jer je isprosio od Gospodinove majke Marije što je htio?

Obilujući tolikim dobrima, zaručnica, majka jedinog zaručnika, mila i najdraža u raskošima, vrelo razumnih vrtova, zdenac živih i oživljujućih voda koje snažno teku s božanskog Libana - ona je tim nebeskim pritjecanjem dovodila s brda Siona do okolnih izvanjskih naroda rijeke mira i tokove milosti. Kad je, dakle, njezin Bog i Sin, kralj kraljeva, doveo Djevicu djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba, ispunjeno je proroštvo psalmiste, koji govori Gospodinu: 'Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom.'"

Sv.Maksimilijan Kolbe

14.8.2011.

Maksimilijan Kolbe je rođen 7. siječnja 1894. u Zdunska-Wola u Poljskoj kao sin pobožnih roditelja Julija Kolbea i Marije Dabrowska. Zdunska-Wola je mjestance u blizini industrijskoga grada Lodza, u središnjoj Poljskoj. Na krštenju je dobio ime Rajmund. Majka ga je opisala kao "živa dječaka, okretna i pomalo nestašna", ali među njezinom djecom "kao najposlušnijeg i najponiznijeg".

Jednog mu je dana zbog neke laži majka rekla ove riječi: "Dječače moj, ako se ne promijeniš, ne znam što će jednog dana biti od tebe!" Te su ga majčine riječi tako potresle da je smjesta odjurio u obližnju crkvu te se pred Gospinim likom isplakao. Tada je doživio jedno mistično iskustvo u kojem mu je nebeska Majka pružila dvije krune: bijelu i crvenu, pozvavši ga da jednu odabere. Mali je desetgodišnjak odabrao obadvije. One su nekom proročkom znakovitošću označivale njegovu budućnost: svetost i mučeništvo.

Kad mu je bilo 13 godina, pristupio je manjoj braći konventualcima. Dobio je redovničko ime Maksimilijan. Klasične je nauke dovršio u njihovu samostanu u Lavovu. Godinu dana nakon polaganja zavjeta poslan je u Rim na Međunarodni serafski kolegij. Filozofiju je slušao na Gregorijani te g. 1915. ondje i doktorirao, dok je teologiju slušao na Papinskom fakultetu sv. Bonaventure, postigavši također doktorat iz nje. Bio je zaređen za svećenika 28. travnja 1918., a već sljedeći dan služio je svoju mladu misu u crkvi S. Andrea delle Frate, na oltaru Djevice od čuda.

Mladi se Kolbe tada odmah dao na konkretnu akciju. Osnovao je 16. listopada 1917. uvečer Vojsku Marije Bezgrješne, u koju se kao prvi članovi učlaniše šestorica njegove subraće studenata, sa znanjem i odobrenjem njihova poglavara o. Stjepana Ignudija. Svrha je Vojske "raditi na obraćenju grješnika, krivovjeraca, raskolnika, nevjernika itd., a osobito slobodnih zidara, zatim vlastito posvećenje članova i svih drugih pod zaštitom BDM Bezgrješne i Posrednice milosti". Vojska je Bezgrješne dobila konačno crkveno odobrenje u siječnju 1922., kad se Maksimilijan već nalazio u svojoj domovini Poljskoj.

Vrativši se g. 1919. po završenim naukama u Poljsku, Maksimilijan se svim silama dao na širenje Vojske Bezgrješne, želeći je proširiti po cijelome svijetu. Njegov je pothvat - kako to lijepo reče kardinal Piazza - "imao čar romana i razmjere čuda". Svetac je po cijelome svijetu želio osnivati "gradove Bezgrješne", u kojima će se nalaziti redovnici-konventualci, dobro organizirani, proviđeni tiskarom, koja će knjigama i časopisima pomoći ostvarivanje velikoga apostolskoga programa. Zalaganju oca Kolbea duguje se Niepokalanow - koji je osnovao u studenome g. 1927. Taj se Gospin grad nalazi 40 km udaljen od Varšave, povezan s njome željezničkom prugom.

Kraj sve te silne djelatnosti Kolbe je bio duboko uvjeren da se napredak Niepokalanowa ne može mjeriti po njegovim djelima, već po vjerno proživljavanoj duhovnosti pred očima Imakulate. Zato je svojoj subraći i suradnicima govorio: "Tražim da budete sveti. Svetost nije luksuz, već najjednostavnija dužnost. I nije teška… [to više budemo sveti, to će uspješniji biti i naš apostolat. On mora biti iz obilja naše punine."

Grad Bezgrješne o. Kolbe je osnovao i u Nagasakiju, u Japanu. Onamo je došao u travnju 1930. Grad se Bezgrješne na japanskom zove Mugenzai No Sono. Kad se Kolbe s četiri subrata iskrcao u Nagasakiju, krenuli se prema mjesnoj katedrali. Došavši u dvorište nasuprot katedrale, nađoše ondje kip Bezgrješne. Izgledalo im je kao da ih ona očekuje. Otac Kolbe je uskliknuo: "Ako smo našli nju, sve će biti dobro."

Tada je na čelu Crkve stajao Pio XI., koji je silno razbudio misijsku svijest, dobivši častan naslov "papa misijý" ili "misijski papa". U taj pijevski misijski pokret htio se sada u Japanu uključiti i otac Kolbe. Svojim je suradnicima rekao: "Mi vojnici Bezgrješne moramo imati svoje misije. U njima će biti mnogo poteškoća, no mi se uzdamo u Nju. Ona će nam za tu svrhu poslati mnogo zvanja."

Tek što su došli u Japan, o. Kolbe i njegovi suradnici osjetiše blagoslov Bezgrješne. Neki im je bogati Japanac poklonio kompletnu modernu tiskaru i novac za smještaj. Stvar upravo nevjerojatna.

Sveti Maksimilijan se g. 1936. definitivno vratio iz Japana u Niepokalanow u Poljsku te radio na što boljoj nutarnoj i vanjskoj organizaciji prvoga grada Bezgrješne. Nijemci su 1. rujna 1939. umarširali u Poljsku s jedne, a Sovjeti s druge strane. Zemlju stigoše teški dani i godine. Već 19. rujna 1939. Kolbe se našao u preventivnom logoru u Amlitzu, na poljsko-njemačkoj granici. Pušten na slobodu mogao se baš na blagdan Bezgrješne iste godine vratiti u svoj Niepokalanow. No već je 17. veljače 1941. opet bio uhićen i odveden u zloglasni zatvor Pawiak u Varšavi. Ostavio je nedovršenu teološko-asketsku raspravu o Bezgrješnom začeću. Iz Pawiaka je 28. svibnja iste godine odveden u koncentracijski logor Auschwitz.

Dok se još nalazio u Pawiaku, obučen u svoj redovnički franjevački habit, opasan krunicom, pristupio mu je jedan od zapovjednika zatvora, uhvatio za raspelo na krunici, postavivši mu pitanje: "Vjeruješ li u to?" - O. Kolbe je hrabro odgovorio: "Da, vjerujem!" - a divljak ga je ćušnuo. Taj se prizor triput ponovio, a Kristov je mučenik svaki put hrabro posvjedočio svoju vjeru u raspetoga Krista. Došavši u Auschwitz, bio je lišen svoga redovničkoga, a obučen u logoraško odijelo, postavši jednostavno broj 16.670, s ostalim svećenicima opredijeljen za 17. blok prisilnih radnika. Bio je izložen strašnim šikanacijama koje podnese herojski strpljivo sa smiješkom na usnama. Kad mu je jednom natovarenu teretom neki logoraš htio priteći u pomoć i malo olakšati breme, o. Kolbe mu je rekao: "Nemojte se izlagati i primiti zbog mene batine, meni pomaže Bezgrješna pa ću svoj teret nositi sam." Jednom je drugom zgodom izjavio: "Za Isusa Krista spreman sam trpjeti još i više. Sa mnom je Bezgrješna, ona mi pomaže."

Jednom je Poljaku logorašu u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspjelo pobjeći. Za osvetu osuđeno je 10 drugih logoraša na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan je od njih bio poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: "Jadna moja ženo, jadna moja djeco!" Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu mjesto nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: "Tko si ti?" - Odgovor je glasio: "Katolički svećenik!" - Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi.

Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. papa Ivan Pavao II.

Bl.Inocent XI.

12.8.2011.


U red najznačajnijih papa XVII. stoljeća ide, bez svake sumnje, blaženi Inocent XI. On se rodio u Comu 19. svibnja 1611. kao peti sin bogatog i plemenitog Livija Odescalchija i Paule Castelli. Na krštenju je dobio ime Benedikt.

Nakon prvog odgoja, što ga je primio u obitelji, te osnovne izobrazbe, koju mu je dao svećenik Casanova, Benedikt je pohađao školu u isusovačkom kolegiju u Comu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciju.

Benedikt je u Comu kod isusovaca završio ono što bismo današnjim jezikom mogli nazvati srednjom školom. Nakon toga se počeo zanimati za vojnički stalež, u želji da postane visoki časnik. No to je bilo samo zanimanje jer se ipak opredijelio za studij prava. Studirao je u Napulju te ondje postigao i doktorat ili pravni doktorski šešir. Tada je došlo do njegova konačnoga izbora zvanja, opredijelio se za svećeništvo.

Kao klerik načinio je veoma brzo vrhunsku karijeru. Bile su mu tek 34 godine, a već je postao kardinal. Na sreću nije bio karijerist, a ni prelat lagodna i udobna života, već čovjek koga je resio uzoran život, čestitost i poštenje, jednostavnost i dobrotvornost. Posljednjih godina 30-godišnjeg rata Odescalchi je obavljao službu legata u Ferrari. Kad su trupe mnogih naroda prolazile kroz venecijansku dolinu te ispaćeni i izgladnjeli narod još više pritisnule, legat je Odescalchi gladnima i nevoljnima obilno pritjecao u pomoć pa je zadobio častan naslov oca siromahý. U makinacijama francuskoga kralja Luja XIV. protiv Pape Odescalchi je čvrsto držao uz Papu. To mu častohlepni i apsolutistički francuski monarh nije mogao tako lako zaboraviti. "Kralj sunce" bijaše strašno osjetljiv na svoje dostojanstvo i stavove pa je one koji se s njime u svemu nisu slagali držao na oku.

G. 1670. održavao se konklave za izbor novoga pape. Najviše je šanse za tu službu imao kardinal Odescalchi, ali je njegov izbor za papu Luj XIV. svojim diplomatskim intervencijama zapriječio. Žest godina kasnije opet je bio konklave i Odescalchi je kao "papabile" opet ušao u prvi plan. Taj put su kardinali bili čvršći. Izbor je trajao 2 mjeseca, Lujev je otpor bio slomljen i Inocent je izabran za papu jednoglasno. Europski su se vladari tada, pa sve do početka našega stoljeća, mnogo uplitali u izbor papý, eliminirajući raznim "vetima" sebi nepoćudne kandidate. Toj je zloporabi učinio kraj sv. Pio X. Odescalchi je kao papa uzeo ime Inocent XI.

Pred novim su Papom stajali mnogi i teški zadaci, no on im je svojom intelektualnom spremom, a još više produhovljenošću i čvrstoćom značaja bio dorastao. On je nad raspuštenošću što je vladala u kraljevskom dvoru u Versaillesu bio glas savjesti, koji je ozbiljno opominjao. On je bio borac za Božja prava, koji se od zacrtanoga puta nije dao ničim odvratiti. On je bio branič Crkve protiv tiranije kralja i svemoći apsolutističke monarhije, visoko iznad čiste diplomacije, klanjajući se jedino Božjem veličanstvu i jedino njega ozbiljno uzimajući.

Papa se energično suprotstavio i laksističkim ćudorednim shvaćanjima nekih teologa i profesora morala osudivši odlučno 56 neispravnih tvrdnja. Od kršćanskih je vjernika ozbiljno tražio obdržavanje Božjega zakona i zalaganje za vječno spasenje. Inocent XI. morao se upustiti u borbu s francuskim kraljem Lujom XIV. zbog takozvanih regalija, nekih povlastica koje su na račun Crkve prisvajali francuski kraljevi. Zato je izdao tri brevea u kojima je nastupio protiv kraljevih presizanja u prava Crkve. Glasoviti povjesničar Ludwig von Pastor piše o tom: "Protiv najmoćnijeg europskog vladara, kome su laskali sa svih strana, nitko se još nije usudio upotrijebiti sličan rječnik. Začudio mu se i sam Luj XIV. Taj veliki Papa ima još jednu veliku povijesnu zaslugu. Pridonio je otporu protiv Turaka, koji su sve više nadirali u srce Europe. Uspio je sklopiti ligu protiv Turaka između austrijskoga cara i poljskoga kralja Jana Sobieskoga. Zahvaljujući toj ligi Turci su 12. rujna 1683. bili potučeni kod Beča. Pišući papi Inocentu o toj pobjedi, pobožni poljski kralj Jan Sobieski pripisivao ju je Bogu, a onda i Papinu zalaganju. Na uspomenu te pobjede Papa je u Crkvu uveo blagdan Imena Marijina. Nekoliko godina kasnije, zahvaljujući ligi između austrijskog cara, Venecije i Rusije 2. rujna 1686. Turci su bili otjerani i iz Budima.

Protestantski povjesničar Ranke ovako je sažeo zasluge pape Inocenta XI. "Taj strogi, ponizni, krotki, pobožni Papa, koji je u privatnom životu prema sebi bio tako strog, poticao je i druge da vrše svoje dužnosti s dobrim nakanama." Njegova se veličina pokazala i kroz 2 mjeseca teške bolesti u kojoj je neprestano ponavljao: "Gospodine, umnoži mi bol, ali mi umnoži i strpljivost!" Umro je svetački na današnji dan g. 1689. Narod ga je slavio kao sveca i počeo mu se odmah utjecati u zagovor. Pokopan je u bazilici Sv. Petra, a nećak mu je don Livio dao podignuti nadgrobni spomenik, djelo glasovitog umjetnika Monnota. Odmah je pokrenut i postupak za proglašenje Pape blaženim. No u Francuskoj se protiv njega podigla nedostojna hajka, koja ga je klevetala i ocrnjivala. Proces je bio zaustavljen i tek je u našem stoljeću obnovljen od pape Pija XI., a Pija XII. zapala je čast da je Inocenta XI. 7. listopada 1956. proglasio blaženim. Totalitaristički se režimi boje nekih blaženika i svetaca pa nastoje omesti beatifikacije i kanonizacije. No, koga Bog želi proslaviti, on će to u svoje vrijeme i izvesti. Primjer Inocenta XI. to potvrđuje.

Sv.Klara

11.8.2011.


Uz izvanredan lik sv. Franje Asiškoga stoji i sveta Klara, koju je on osvojio i pridobio za ideal evanđeoskog siromaštva. Klara se rodila g. 1193. kao plemićka kći Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji. Bila je to jeftina računica kojom su se služile mnoge tadašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu.

Međutim, Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice g. 1211. pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar. Ondje ju je obukao u smeđu tuniku sam Franjo, otprativši je u Bastiju, u samostan benediktinki, gdje ostade 15 dana. Zatim je prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Janja, koja je također iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zaručnica, pobjegla iz očinske kuće.

Kasnije sv. Franjo smjesti Klaru i one koje joj se pridružiše uz crkvu San Damiano u Asizu, gdje kao u svojoj matici klarise, ženska grana franjevačkoga reda, ostadoše do dana današnjega. Klara je g. 1215. bila imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana - kako su se prve klarise tada nazivale. Franjo im je tada izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomješteno pravilom Klare, ali sačuvavši brižno glavne Franjine misli. Glavna od tih misli je potpuno i brižno obdržavano siromaštvo, i to ne samo od pojedinih redovnica nego i od cijele zajednice.ý

Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem, no brinući se u isto vrijeme za redovničku stegu, osobito pak za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te činila oštre vanjske pokore, noseći na tijelu kostrijet, spavajući na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjačom. I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteći sve dok je i na tom području Franjo kao njezin duhovni vođa nije priveo k mjeri. Klara je po Božjoj milosti prema zacrtanom pravilu vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Njezin je život bio neprestana propovijed sestrama, sjajno ogledalo za nasljedovanje. Kad su jednom Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona, premda bolesna, dade se odnijeti na vrata noseći u ruci posudu, u kojoj se nalazilo Svetootajstvo. Saraceni se tada odmah razbježaše.

Klara je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. Njezino je sveto tijelo kroz 600 godina počivalo duboko pod crkvom klarisa u Asizu. Papa Pio IX. naredio je da se svetičin grob otvori te iz njega pokupe relikvije. Kosti, a osobito glava sa svim zubima, bijahu savršeno sačuvani. Slikari prikazuju svetu Klaru u redovničkom odijelu s pokaznicom u rukama. Očito aluzija na čudo sa Saracenima.

Sv.Lovro mučenik

10.8.2011.

Lovro je bio učenik pape Siksta II., koji ga je zbog njegovih mladenačkih vrlina, a osobito nevinosti, ljubio kao što otac ljubi najboljega sina te ga, unatoč mladoj dobi, uvrstio u broj sedmorice uglednih rimskih đakona. Žtoviše, stavio ga je kao protođakona svima na čelo. Iskazavši mu tako veliko povjerenje, Papa mu je prorekao da ga čeka teška borba za vjeru u Krista. A to je nešto što mlado idealno srce samo poželjeti može. Papa mu je doslovno rekao: "Mene Gospodin štedi jer sam slab starac, no tebi je odredio slavnu pobjedu." Nakon tih utješnih i ohrabrujućih riječi Papa je rekao đakonu Lovri neka povjereno mu crkveno blago podijeli siromasima. On je to poslušao te pošao u Hipolitovu kuću, u kojoj je bila ubožnica za siromahe što ih je već prije pomagao. Sve im je podijelio. Stoga je mogao za vrijeme Valerijanova progonstva, kad ga je sudac istražitelj upitao za blago Crkve, uprti prst u siromahe te reći: "Evo blaga Crkve!" Na to je bio mučen, izbičevan te na roštilju spaljen. Nalazeći se na tom užarenom strašnom mučilu, dobacio je okrutnom tiraninu: "Na jednoj sam strani pečen, okreni me na drugu!" Mučeništvo se sv. Lovre prema pouzdanim pisanim izvorima zbilo 10. kolovoza 258.

Sv.Dominik

8.8.2011.

Svetac

Osnivač velikoga i u povijesti Crkve značajnoga reda, koji se službeno zove Red propovjednika, sv. Dominik, svetac je što ga danas slavimo. Rođen je oko g. 1175. u kastilijskom selu Caleruega, biskupije Osma, u pokrajini Burgos. Prvu je izobrazbu primio od svog rođaka arhiprezbitera, a zatim je pohađao u ono vrijeme glasovitu školu u Palenciji. Svršivši redoviti tečaj filozofije, studirao je kroz četiri godine teologiju. Već tada se odlikovao u vrlinama koje će za njega biti značajne za cijeli život: ljubav prema siromaštvu i samilost prema siromasima. Za njih je u vrijeme gladi osnovao neke vrste svratište, pa kad mu je nedostajalo novca za uzdržavanje prodao je i svoje dragocjene kodekse. Taj je čin ovako opravdao: "Zar ću ja nad mrtvim kožama studirati, dok vani na ulici moja subraća ljudi pogibaju od gladi?"

Dominik je u međuvremenu postao kanonik katedralnoga kaptola u Osmi. Nalazeći se na putovanju kroz južnu Francusku, jedna druga, još veća nevolja zgrabila ga je za srce. I odluči se iz tišine svoga gotovo kontemplativnog života stupiti na bojno polje, na kojem se vodila duhovna borba između raznih naučavanja. Njihovi su nosioci bili katari, koji su u materijalnim stvorovima gledali izrod zloga boga ili zloduha, dok su Crkvu zbog lošeg života mnogih njezinih službenika mrzili kao skrovište sotone. Pa budući da su ti katari raznih boja - kao albigenzi i valdenzi - provodili izvanredan, upravo fanatičan religiozan život, jasno je da je to djelovalo na srca jednostavnih ljudi koji nisu bili dosta sposobni uočiti krivi teološki nauk što se iza svega toga krila.

Nova krivovjerna naučavanja stadoše se silno širiti pa zaprijetiše jedinstvu i postojanju Katoličke crkve, i to ne samo u južnoj Francuskoj, već i u sjevernoj Italiji, Porajnju i Podunavlju: posvuda gdje je građanski život postojao sve više svjestan svoje ekonomske i kulturne moći. I dok je Zapad na tu krizu i napetost nastojao odgovoriti krvavim križarskim ratovima protiv albigenza i valdenza - da zlo suzbije silom - Dominik je sa skupinom istomišljenika stupio također u borbu, ali posve drukčije i sretnije naravi, borbu propovijedanja, naviještanja, dokazivanja. Snažni, dobro obrazloženi i utemeljeni dokazi iznašani u propovijedima i javnim raspravama tjerali su krivovjerce u škripac, mnogi se od njih vratiše pravoj vjeri. Dominik je osnovao zajednicu duhovnih boraca - red propovjednika - koji će studijem i propovijedima izlagati istine katoličke vjere i braniti je protiv svih napadaja i prigovora tadašnjih heretika.

Dominik je dobro znao da za obranu istine nije dostatno samo dobro i sigurno poznavanje teologije, već da je potreban i primjeran apostolski život i zato je odlučio novim redom, što ga je osnovao, ostvariti apostolsko življenje svojih redovnika, braće propovjednika.ý

Poslije generalne skupštine reda g. 1221. Dominik je posjetio Veneciju, Treviso i Veronu. Već prilično oslabljena zdravlja stigao je u Bolognu. Smrt mu se sve više približavala. Gledajući joj u oči, rekao je svojoj braći dominikancima da će im nakon smrti biti više od koristi nego za života. Primivši pobožno svete sakramente, preminuo je 6. kolovoza 1221. Sljedeće subote bio je pokopan u koru crkve Sv. Nikole. Sprovodu je prisustvovao i kardinal Hugolin, kasniji papa Grgur IX., koji će ga proglasiti svetim. Bilo je to 3. srpnja 1234. u Rietiju.

Preobraženje Gospodinovo

SVETKOVINA 6.8.2011.

Danas slavimo veoma uzvišen događaj iz Kristova javnoga života, o kojem nas izvješćuju sva tri sinoptika Matej, Marko i Luka te sv. Petar u svojoj drugoj poslanici. On je s Ivanom i Jakovom bio povlašteni očevidac toga događaja, koji cijeloga života nije zaboravio, pa o njemu u spomenutoj poslanici piše: "Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.' I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima" (2 Pt 1,16-19). U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na Tabor, što se jedinstveno poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora pozadrijemali. I dok je Isus molio, "lice mu zasja kao sunce" (Mt 17,2), a "njegove haljine postadoše tako sjajnobijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji" (Mk 9,3).

Ostatak događaja prepustimo majstoru pera svetom Luki, neka nam ga što više dočara. "I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: 'Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.' Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: 'Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!' U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli" (Lk 9, 30-36).

Pius Parsch se pita što nam blagdan Preobraženja želi reći te nabraja četiri poruke. Prva je da sa strahopočitanjem punim vjere i klanjanja gledamo na Krista, vječnoga i neizmjernoga Kralja. I današnji je blagdan dan koji nas podsjeća na Krista Kralja. To se očito vidi u Časoslovu Božjega naroda kad nas Crkva u antifoni pred Jutarnju poziva: "Dođite, poklonimo se Višnjem kralju Slave!"

Druga je da u Isusovu preobraženju gledamo sliku i našega preobraženja, "kad on, Krist, iz zemlje uskrisi mrtve i ovo naše smrtno tijelo suobliči slavnome tijelu svome".

Treća je poruka moralne prirode, a sastoji se u tom da u svjetlu Isusova preobraženja živimo, radimo i žrtvujemo se cijeli život. To konkretno znači da se neprestano nastojimo produhovljivati - voditi duhom - da gajimo nutarnji duhovni život te da se ne damo zarobiti materijalnim, sjetilnim i zemaljskim.

Četvrta je napokon poruka da mi imamo i sakramenat preobraženja. To je Euharistija. U misnoj nam se žrtvi očituje i nalazi u našoj sredini preobraženi, proslavljeni Gospodin, a u pričesti primamo "sjeme preobraženja".

Sv. Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein)

Sv. Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein) 9.8.2011.

Svetica

Edith Stein u svijetu, a u redu sestra Terezija Benedikta od Križa, bosonoga karmelićanka, rođena je u jednoj židovskoj obitelji 12. listopada 1891. u Breslauu. Bila je posljednje od 11 djece svojih roditelja. Nakon djetinjstva i prve mladosti, proživljene u ozračju istine i molitve, utemeljene na Sv. pismu Starog zavjeta, u dobi od 15 godina, izgubila je vjeru što se, na žalost, naročito u gradovima događa mnogim ljudima. Duh ovoga svijeta, zemaljština, ubija vjeru u sve što je nadnaravno.

Edith je bila vrlo nadarena djevojka pa je g. 1911. u svom rodnom gradu Breslauu započela sveučilišne nauke. Kroz 4 godine studirala je pedagogiju. U to ju je doba privuklo ime Edmunda Husserla (1859-1938), filozofa te utemeljitelja tzv. fenomenologije, filozofske metode kojoj je glavna maksima "Zub den Sachen selbst!" - Ići do same stvari. Editu je, kako rekosmo, privuklo to ime pa je pošla na sveučilište u Gýttingen, grad u Pruskoj koji uz sveučilište ima i akademiju znanosti. Husserl je vrlo brzo uočio lucidnost svoje nove studentice. Kod njega je doktorirala o problemu poistovjećenja ili spajanja u jedno. Bilo je to g. 1916. Još iste je godine postala Husserlova asistentica, što samo od sebe govori koliko ju je cijenio.

Samo godinu dana kasnije Edita je počela osjećati nutarnje muke što očitovaše sve više dubine njezine duše. Kako je tada bjesnio I. svjetski rat, dobrovoljno se javila Crvenom križu i to u jednoj vojnoj bolnici u Moravskoj. Tada ju je potreslo kršćansko držanje i vjera žene Adolfa Reinacha kad je on poginuo u ratu. Ona ju je upoznala kod Husserla. Edith o svom dojmu piše: "Bio je to čas kad se srušila moja nevjera, kad je izblijedio moj hebraizam, a mom se pogledu ukazao proslavljeni Krist: Krist u tajni križa." Od tada se Edith Stein upravila prema istini, u jednom vedrom ali i marnom traženju koje bi zaključeno u proljeće g. 1921. u Bergzabernu, u kući Konrad-Martiusovih, kad joj je u biblioteci došla pod ruku Autobiografija sv. Terezije Avilske. Počela ju je čitati i toliko bijaše njome očarana da je nije puštala iz ruku dok je nije pročitala. Tada je, kako reče, morala povjeriti samoj sebi: "Ovo je istina!" I tako je došao čas milosti koji ju prisili da odmah uzme u ruke Katekizam i Mali misal. Željela je što prije primiti krštenje i primila ga je na Novu godinu 1922., a krizmu 2. veljače 1923. Pod duhovnim vodstvom kanonika Swinda, pa onda benediktinskog opata Walzera iz Beurena, u Speyeru, gdje je od g. 1923. do 1931. predavala u liceju sestara dominikanki - živeći kao jedna od njih, brzo je postigla izvanrednu kršćansku duhovnu zrelost kojoj je pripomogla ne malo i filozofsko-teološka misao svetog Tome Akvinca. U to je doba na njemački jezik prevela i objavila Akvinčevo djelo Questiones disputatae de veritate (Raspravljana pitanja o istini, Týbingen, 1931-1932). Prije tog djela već je g. 1931. objavila pisma umnog engleskog obraćenika Johna Henrija Newmana koji je živio 1801-1890.

Dok se predavala vrlo intenzivnom bavljenju znanošću, održavala je i brojne vrlo cijenjene konferencije te se tako duboko uklapala u život kulture i vjere. Na glas je došla naročito konferencijama O pozivu žene u svijetu i Crkvi. Tema koja već tada bijaše vrlo aktualna. G. 1932. uzaludno se nadala da će postati slobodna docentica na Sveučilištu u Freiburgu in Br. No umjesto toga dobila je mjesto na Višem institutu znanstvene pedagogike u Mýnsteru gdje je uredila sve što je potrebno da uđe u Karmel. Pokušala je ući u Karmel Himmelspforten--Wýrzburg u svibnju 1933., ali nije bila primljena. No ona se nije ustručavala pokucati i na druga vrata, u Karmel Lindenthal u Kýln. Ondje ju je učiteljica novakinja zapitala: nije li šteta ženu njezina kova i kapaciteta odvojiti od svijeta. Edith je odgovorila: "Neće nas spasiti ljudska aktivnost nego jedino muka Isusa Krista; moja je želja sudjelovati u njoj." U Njemačkoj se međutim iz dana u dan sve više širio val antisemitizma pa je i Edith Stein, jer je Židovka, morala napustiti profesorsku službu. Dana 25. veljače 1933. održala je na Sveučilištu svoje zadnje predavanje. To joj je olakšalo ostvariti životni san: ući u Karmel. U travnju 1934. bi svečano odjevena u karmelsku odjeću, uzevši redovničko ime Terezija Benedikta od Križa. Prve je redovničke zavjete položila 21. travnja 1935., a svečane na Veliki petak 1938. Opet vrlo znakovito.

Tada politička situacija bijaše veoma mračna, pogotovo za Izraelove sinove i kćeri. Sestra Terezija Benedikta dovrši tada svoje djelo Endliches und ewiges Sein (Konačni i vječni bitak). Djelo će biti objavljeno u Louvainu g. 1950.

Iz razloga sigurnosti sestra Terezija Benedikta bijaše poslana u Karmel u Echtu, u susjednoj Nizozemskoj. Ondje ju sestre primiše s mnogo sestrinske ljubavi. U to je vrijeme sve veće međunarodne političke krize, napada na Crkvu i Židove, sestra Terezija od Križa pisala svoje djelo i g. 1939. dovršila, naslovivši ga Aus dem Leben einer jýdischen Familie (Iz života jedne židovske obitelji). Došla je na žalost samo do g. 1916. Djelo će biti izdano u Louvainu-Fribourgu 1965. Na nalog poglavara napisala je tada i djelo o misli sv. Ivana od Križa, no na žalost nije mu mogla dati konačnu verziju. Predosjećala je da je Isus sprema za žrtvu koja prijeti čitavom njezinom narodu; zato je zamolila svoju poglavaricu da se smije prikazati kao žrtva. I kad je 2. kolovoza 1942. došao Gestapo u govornicu Karmela, zagrlila je svoju sestru Rozu, karmelsku trećoredicu i rekla joj: "Rozo, hajdemo na žrtvu za naš narod!" I tako je počeo njezin križni put počevši od Amersforta, Westerborka do Auschwitza.

Velika i ponizna karmelićanka uspela se na križ ne samo kao Židovka, nego i kao Židovka katolikinja po kojoj je nacionalsocijalizam htio kazniti i Katoličku crkvu, koja je protestirala protiv njega i osudila ga enciklikom Pija XI. Mit brennender Sorge od 14. ožujka 1937. Edith, posve predana onome Bogu kome se prikazala kao žrtva, pisala je svojoj priorici u Echt iz Westerborka 6. kolovoza 1942. ovako: "Znanost križa se može zadobiti samo ako se osjeća njegova težina u svoj svojoj mučnosti. O tome sam se uvjerila od prvog trenutka te sam rekla: Ave Crux, spes unica! - Zdravo Križu, nado jedina!" U Auschwitzu je živjela od te znanosti predavši se posve u ljubavi, strpljivosti, blagosti, darivanju same sebe, potpunom predanju Bogu i najmanjoj svojoj braći. Svoju je žrtvu završila u jednoj plinskoj komori između 8. i 11. kolovoza 1942.

Svi su je štovali kao mučenicu, a mnogi joj se i preporučivali svojim molitvama. Nije trebalo dugo čekati da se za nju pokrene i postupak za proglašenje blaženom. On je okrunjen uspjehom kad je Ivan Pavao II. prigodom svog drugog pastirskog pohoda Saveznoj Republici Njemačkoj 4. svibnja 1987., Božju službenicu u Kýlnu proglasio blaženom.

11. listopada 1998. Papa Ivan Pavao II. proglasio je svetom.

Zaštitnica je Europe, sirotana, mučenika, Svjetskog dana mladih

JUTARNJA MOLITVA NA ČAST SV. ANĐELU ČUVARU

O Sv. Anđele Čuvaru,hvala ti što si me i ove noći sačuvao od svakoga zla duše i tijela.
Kako me je lako mogla smrt, a možda i vječna smrt snaći!
Kao zahvalu za to dobročinstvo cijeli ću ovaj dan provesti na tebi na čast, a na slavu Božju.
Po tvojim rukama prikazujem dragome Bogu sav rad, sve poslove i muke, sve misli i čine današnjega dana.
Izmoli mi milost, da sve tako izvršim, kako će biti vrijedno veličanstva Božjega.
Daj da danas nikakav svojevoljni grijeh ne učinim, osobito ne ovaj…
Čuvaj me svake nezgode, koja bi mogla nauditi mome životu, mojoj časti ili mom dobru.
Predajem ti svoje tijelo i svoju dušu; pod tvojom obranom bit ću siguran; kad me
ti vodiš, neću zalutati; kad se ti skrbiš za me, neće mi ništa manjkati.
O Anđele Božji, kome me je neizmjerna ljubav Očeva preporučila,
rasvijetli me, čuvaj me, vladaj i ravnaj sa mnom danas i sve dane života moga.
Amen.

Meni je u vrijeme moje mladosti puno pomoglo čitanje Rasprave o pravoj pobožnosti u kojoj sam pronašao “odgovor na svoje sumnje” izazvane strahom da bi pretjerano štovanje Marije umanjilo prvenstvo štovanja koje dugujemo Kristu Pod mudrim sam vodstvom Sv.Ljudevita Marije shvatio da, živi li se Marijino otajstvo u Kristu, takav rizik ne postoji.
Papa Ivan Pavao II

Duhovno posvojenje

Radi se o "posvojenju" jednoga nerođenog djeteta.

"Duhovno posvojenje" je molitva za dijete, koje je u opasnosti pobačaja.

Za nerođeno dijete, moli se punih 9 mjeseci, upravo onoliko koliko dijete proboravi pod srcem majke.

Moli se samo za jedno dijete čiju narodnost, spol, ime i roditelje zna samo Gospodin.

Na početku molitve može se zavjetovati osobno, ili pred drugima, u svojoj obitelji, vjeronaučnoj skupini...

Zavjet valja održati i u molitvi ustrajan biti! Ako Ti se dogodi da si dulje od dva tjedna zaboravljao na tu molitvu, tada zavjet treba obnoviti!

Zavjet (moli se samo na početku, prvi put): "Presveta Djevice, Bogorodice Marijo, svi anđeli i sveti! Vođen željom da pomognem obranu nerođenih, ja ____ (ime) čvrsto odlučujem da ću od dana ___ do ___ duhovno posvojiti jedno dijete, čije ime samo Bog zna, tako što ću kroz ovih devet mjeseci svakoga dana moliti za spas njegova života, kao i za ispravan život roditelja i djeteta nakon rođenja. Amen."

Molitva (za svaki dan kroz devet mjeseci): "Gospodine Isuse, uz posredništvo Tvoje Majke Marije, koja Te s ljubavlju rodila, i svetog Josipa, čovjeka predanja, koji se brinuo o tebi nakon poroda, molim Te na nakanu tog nerođenog djeteta, koje sam duhovnim putem posvojio, a koje se nalazi u opasnosti ubojstva pobačajem. Molim Te, daj njegovim roditeljima ljubavi i hrabrosti da svoje dijete ostave živjeti, kako si mu Ti sam to odredio. Amen."

Molitvi dodajte deseticu krunice ili ovu molitvu svojoj svakodnevnoj krunici:

Gospodine ti si mi dao neprocjenjiv dar života. Radujem se tomu daru i zahvaljujem ti za njega. Želim da moj život bude neprestana hvala tebi i ujedno pomoć braći i ljudima, koji taj dar života ne znaju pravo cijeniti. Žarko te molim za bračne drugove, koji ne žele biti prenositelji života, kao i za očeve i majke koji su u napasti nasilno ugasiti već začeti život. Prosvijetli ih svojim Svetim Duhom da upoznaju veličinu očinstva i majčinstva. Daj da postanu svjesni teške odgovornosti, ako tu suradnju uskraćuju. Pošalji svoje svete anđele da od njih otjeraju zlog duha, a zagovorom presvete Bogorodice umnoži im vjeru, ufanje i ljubav.

Po zaslugama života, muke i smrti tvoga Sina usliši ovu našu molitvu.

Molitva prijatelja malog Isusa

Isuse maleni prijatelju moj prati me ,

vodi i uz mene stoj,

kao Božje dijete da ti slavu dam

i da trajno ostanem Tvoj Božanski hram.

A nebeska Majka nek me trajno prati

dobra tvoja Isuse ,a i moja Mati.

Zahvalna molitva Malom Isusu

Božansko Dijete Isuse, znam da me voliš i da me nećeš nikada napustiti. Zahvaljujem Ti za tvoju prisutnost u mojem životu. Čudotvorno Dijete, vjerujem u Tebe i Tvoje obećanje mira, blagoslova i slobode od svih nevolja. U Tvoje ruke stavljam sve svoje brige i potrebe. Gospodine Isuse, pouzdajem se u Tvoje neizmjerno milosrđe i ljubav. Želim te slaviti i častiti u vijeke. Amen.







Krunica Djeteta Isusa


Način moljenja Krunice Djeteta Isusa

Ljubeći medaljicu moli se:

Presveto Trojstvo mi ti prikazujemo sve poklone srca svetog Djeteta Isusa


Na prva tri zrna moli se:

I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. Oče Naš ...


Na svako od dvanaest zrnaca krunice moli se:

I riječ je tijelom postala i prebivala među nama. Zdravo Marijo...



Prije svake Zdravo Marijo, obično se kaže otajstvo:

1. Utjelovljenje

2. Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti

3. Rođenje

4. Poklon Pastira

5. Obrezanje

6. Poklon Triju Kraljeva

7. Prikazanje Isusovo u Hramu

8. Bijeg u Egipat

9. Boravak u Egiptu

10. Povratak u Nazaret

11. Život Isusov u Nazaretu

12. Isus u hramu među učiteljima i pismoznancima

Molitva Duhu Svetom

Ti diši u meni, Duše Sveti, da mislim na svete stvari.

Ti me tjeraj , Duše Sveti, da činim ljubav.

Ti me primami, Duše Sveti, da ljubim ono što je sveto.

Ti me jačaj, Duše Sveti, da čuvam ono što je sveto.

Ti me brani, Duše Sveti, da više ne izgubim ono što je sveto.


Pomolimo se!

Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernika, daj, da u tom istom Duhu što je pravo spoznamo i njegovoj se utjesi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Posveta Presvetom Srcu Isusovu

Presveto Srce Isusovo, izvore svakog dobra,

ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te,

ja te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe.

Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce,

učini ga poniznim, strpljivim, čistim

i da u svemu odgovara Tvojim željama.

Daj o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni.

Štiti me u opasnosti, tješi me u nevoljama i žalostima.

Udjeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad

i daj mi milost svete smrti.

Amen


Slatko Srce moga Isusa daj da Te ljubim sve to više!

Posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu

Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja,

tvojem Bezgrešnome Srcu posvećujem i predajem cijelo svoje biće:

svoje misli, riječi i djela; svoj duh, dušu i tijelo.

Raspolaži sa mnom i sa svime što mi pripada,

sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva,

za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta.


Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti

dostojno mojega krsnoga posvećenja

da neopozivo pripadam svojemu Otkupitelju.

Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga!

Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu ispunja

volja Božja!


Amen


Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Gospa od anđela, slavi se 2. kolovoza

Stara franjevačka svetkovina, Gospa od anđela, slavi se 2. kolovoza. Ta svetkovina potječe iz prvih franjevačkih dana. Na ovaj dan se prisjećamo obraćenja svetog oca Franje koji se dogodilo upravo 2. kolovoza 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a u franjevačkoj povijesti, ta crkva je poznata kao Porcijunkula. Ovo je i dan potpunog oprosta, tzv. Porcijunkulskog oprosta.

U povodu blagdana Gospe od Anđela, koji se slavi u subotu 2. kolovoza, u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni.
Taj oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako se ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu, te izmole Vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetog Oca.

Oprost je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu .... Slaveći Gospu od Anđela, dobivamo također i poticaj da se sjetimo svoga anđela čuvara, da mu uputimo zahvalnost za sve trenutke kada nas je štitio i čuvao, a nismo ni znali kako se to dogodilo. Blagdan Gospe od Anđela, kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje koje se dogodilo godine 1208. u Porcijunkuli, postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike, da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe. O aktualnosti Franjine pobožnosti prema crkvi, mjestu u kojemu se čuva Otajstvo Tijela i Krvi Kristove, i prema samom euharistijskom Otajstvu govori ulomak molitve zapisane u njegovoj Oporuci. "Od preuzvišenoga Sina Božjega ništa tjelesnoga ne vidim u ovome svijetu osim Njegovoga presvetog Tijela i Krvi". Franjo je tako preporučio svojim sinovima da se sa strahopoštovanjem klanjaju Sinu Božjem u euharistiji te Utjelovljenje usporedio s euharistijskom zbiljom: kao što se Kristovo božanstvo krije u Utjelovljenju, isto se tako krije i u euharistijskome posvećenom kruhu. Krist se ponižava svaki dan, svaki dan dolazi k nama u poniznim prilikama; svaki dan dolazi iz Očeva krila na oltar u svećenikove ruke, ističe se u jednoj Franjinoj opomeni.



POTPUNI OPROST

Potpuni oprost koji se veže uz blagdan Gospe od Anđela nije samo ispovijed. U ispovijedi se brišu naši grijesi. No postoje određene nesavršenosti, potreba da se duša liječi. Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Od vječne kazne dobivamo oprost na ispovijedi, a vremenitu kaznu moramo 'odraditi', otplatiti ili ovdje na zemlji dobrim djelima, molitvama…. ili poslije smrti u čistilištu. Da ne bi morali tu dušu liječiti u čistilištu poslije smrti, Bog nam daje priliku već na zemlji u našim životima, da se tu liječimo pokorom. Ljudi su nekoć morali hodočastiti u Svetu Zemlju da bi zadobili ovakav oprost, oprost od kazna za grijehe, što je bilo iz raznih razloga mnogima nemoguće. U tome je I veličina sv. oca Franje koji je brinući za potrebe duša isposlovao da se I u Asizu u Porciunkulskoj crkvici dobije takav oprost. Poptuni oprost je prvotno bio vezan uz pohod Porcijunkuli, ali kasnije se proširio na sve franjevačke crkve. Poptunim oprostom koji možemo dobiti na dan Porcijunkule ili Gospe od Anđela, dobivamo oprost od svih vremenitih kazni.

MARIJA OD ANĐELA – PORCIJUNKULA

Porcijunkula ili Sv. Marija Anđeoska malo je zemljište s crkvicom nedaleko Asiza koje je 1209. godine sv. Franjo dobio od asiških benediktinaca za boravište svoje braće. Možemo reći da je sv. Franjo uzeo koristiti za svoju „katedralu“ ovu od benediktinaca darovanu derutnu crkvicu. Crkvica Porcijunkula nalazi se danas unutar bazilike Sv. Marije Anđeoske koja je građena po nalogu pape Pija V. od 1569. do 1679. godine. Pio X. uzdigao je baziliku na čast papinske bazilike nazivajući je "Majka i Glava svih crkava Franjevačkog reda".

Porcijunkula je kolijevka franjevaštva. Ta crkvica podno Asiza, postala je okupljalište prvih Franjinih sljedbenika i ishodište franjevaštva. U ovoj maloj crkvici, sv. Franjo je doživio svoje obraćenje i rasvjetljenje kada ga Bog poziva živjeti i propovijedati Evanđelje. U njoj je i osnovan RED MANJE BRAĆE (lat. ORDO FRATRUM MINORUM – OFM). U njoj su se braća sabirala, slavila kapitule, a napose molila. U njoj je Franjo primio u bratstvo i sv. Klaru. Porcijunkula je zapravo jedno malo svetište sv. Marije Anđeoske koju je sv. Franjo osobito volio. Smatrao je da je u njoj Majka Gospodinova osobito prisutna te iz tog mjesta osobito pomaže sve koji joj se utjehu. Upravo ovu crkvicu, papa Honorije III obdario je popunim oprostom. Pogledajmo kako se to dogodilo:

KAKO JE FRANJO DOBIO OD PAPE HONORIJA III DA SE U PORCIJUNKULI DOBIVA POPTUNI OPROST

Franjo je okajavao svoje grijehe koje je počinio do tada u svom životu. U toj dubini kajanja i gorčini prema grijesima, duboko ga je ispunila sigurnost da su mu oprošteni svi grijesi, ali i sve kazne za grijehe. Kako je to isprosio za sebe, onda je htio da to i drugi mogu dobiti.

Evo sažetka Teobaldove diplome (asiškog biskupa' (1296.-1329.) koju možemo navesti posebno zbog dokazne vrijednosti tog svjedočanstva):

„ Sv. Franjo se nalazi u Sv. Mariji Anđeoskoj; noću mu je objavljeno da ode u Perugiu vrhovnom svećeniku Honoriju III., da izmoli oprost za Porcijunkulu, koju je obnovio. Sutradan je otišao u pratnji fra Masea iz Marignana. Papa, pošto je oslobodio Franju od obavezne 'manu adiutrice' (birokratske takse za traženi privilegij), upita ga: 'Koliko godina oprosta tražiš?' Sv. Franjo odgovori: 'Sveti Oče, ja ne tražim godine, nego duše' i nastavi: 'ja bih želio, ako se to sviđa Vašoj Svetosti, da svatko tko uđe u ovu crkvu ispovjeđen i kaje se, bude oslobođen od svih svojih grijeha, od krivnje i kazne na nebu i na zemlji, od krštenja do dana i časa kad uđe u spomenutu crkvu'. Na prigovor pape ('Nije u skladu s običajem Svete Stolice da dade takav oprost'), svetac odgovori: 'Ovo što molim, ne molim od sebe nego u ime Gospodina našega Isusa Krista'. Nato papa zaključi: 'Sviđa nam se da ga dobiješ' (15)“.

Sve vas želim poslati u raj – tim je riječima Franjo Asiški vjernicima okupljenim u Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine objavio da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovjede se i pokaju.

Načela Ignacijanske duhovnosti

1. Ad maiorem Dei gloriam - Sve na veću slavu BožjuŽivotom i djelima očituj slavu Božju.
Slava je pravo lice života. Heb. Kabod, Lat. Doxa.
Potreba da se zabavimo, igramo… otkriva nam naše eshatološko određenje.
Slava je savršenstvo, punina svjetla, mudrosti i ljepote .Ona je Bog.
Mojsiju lice sjaji nakon gledanja Božje slave.
Sve stvoreno je očitovanje Božje slave. Što je neko biće u skladu sa svojom naravi, to na sebi više odražava sjaj Božje slave.
Isus je savršeno očitovanje Božje slave. U nama se dovršava. «Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi da uđe u svoju salvu» (Lk 24, 26)
Zato: «Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu»
Vjera je prizivanje Božje slave u običnost svakodnevnice.
Očitujući Božju slavu mi se pokazujemo u najboljem svjetlu.
2. Magis - Više
Teži za najboljim kako bi postigao bolje i više.
Ne budi sitna duša. Ne miri se s postojećim. Svakodnevno sebe nadilazi. Jer ne rasteš li, ti sahneš.
Počni težiti za nemogućim, jer inače nećeš ni moguće doseći. Počni ozbiljno sanjati, ako već nisi. Sjeti se M. L. Kinga, i njegovog glasovitog "I have a dream…" Njegov san o slobodi crnaca je dosanjan. Sjeti se našeg Gojka Šuška, koji pred smrt kaže: "Nije mi žao umrijeti jer sam doživio što ni sanjati nisam mogao." Ma sjeti se p. Ante Gabrića, koji je najozbiljnije htio pokrstiti čitavu Indiju, sagraditi tisuće škola, nahraniti sve gladne – a uspio je tek izbrojiv broj. Ali zar je i to malo?
Nema smisla gatati na dlan, ali ipak zagledaj se u nj, jer tamo ti sve piše. Vidiš li izvor? Shvaćaš li poruku – budi izvor, a ne močvara. Tvoj život neka se glasa klokotom izvora, a ne kreketom žaba.
Bog te neće pitati koliko si učinio, nego da li si učinio što si mogao.
3. Tantum quantum - Toliko koliko
Daj mjesta samo onom što te vodi svrsi radi koje si stvoren.
"Čovjek se zemaljskim stvarima smije poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tom priječe." (DV 23)
Ovako nešto duhovnim dokoličarima ne ide u glavu, više bi im odgovarale odredbe u stilu: novaca samo toliko, odjeću samo ovakvu, knjige samo ove… Kakvo odvagivanje, kakva razboritost... Oni bi spokojno drijemali okovani zakonima, i zračili fanatizmom.
4. Discernere - Razlikovanje
Stvari shvaćaj iznutra. Ne zadržavaj se na formi.
Ignacije želi da budemo gipki i okretni. Uvijek budni i bistri u odabiranju onog što je najprikladnije u određenom trenutku. Zna on da nama gospodari ono što posjedujemo, stoga poučava o nutarnjoj slobodi od svega. Ali ne prezire zemaljske vrijednosti, dapače upućuje da ih obilato koristimo ukoliko nam služe za hod Bogu. Drugim riječima, ljubav prema Bogu diktira odnos prema stvarima. Sve treba koristiti po nakani Darovatelja, sve upotrijebiti u svrhu Kraljevstva Božjeg. U dilemama se pitati: "Što mi to koristi za život vječni?"
Ignacije ti ne daje ribu, već udicu – kojom ćeš imati ribu svaki dan.
Probaj, pa ćeš vidjet kako funkcionira. Smiješ li težiti za ovim ili onim položajem? Smiješ li se oblačiti ovako ili onako? Smiješ li petkom jesti meso? Smiješ li svaku večer dolaziti na misu? Smiješ li s dečkom/curom ovo ili ono? Ignacije kao pametan čovjek, nije povlačio granice, već savjetuje da imamo uvijek na umu cilj koji želimo postići – a na konkretnosti primijeni pravilo u toliko u koliko. Sve ono što me Bogu približava – dopušteno mi je. A ono što me od njega udaljava, pa makar to bila i kakva pobožnost – zabranjeno mi je.
5. De duobus vexillis - Dvije zastave
Odabiri što je Božje, makar to bilo teže.
Poprište smo bitke između dobra i zla, svjetla i mraka.
U osnovi smo uvijek pred izborom: voditi se strahom ili ljubavlju. Interesom ili velikodušnošću. Predavati se, ili prodavati. Dva mora: Galilejsko i Mrtvo…
6. Agere contra - Djeluj suprotnoUvijek čini ono što te čini boljim.
Bori se za svoju slobodu. Kao što je Isus bičem istjerao trgovce iz hrama – istjeraj ih i ti iz svog srca. Čini ono što se bojiš činiti.
7. Indifferentia – Raspoloživost
Sloboda duha prema svemu stvorenom.
8. Contemplatio ad amorem - Kontemplacija o ljubaviNeka ti srce uvijek gori ljubavlju.
Ljubav je moja težina, ona me nosi kamo god sam nošen. Ona je temeljni pokretač. Zemlju u vrtnju tjera ljubav. Ljubav je težnja za puninom i cjelinom.
Sv Terezija od Djeteta Isusa: «U srcu Crkve bit ću ljubav» (Brevijar, Sv. 4, str. 1113

Primi, Gospodine, svu moju slobodu!
Primi pamćenje, razum i svu moju volju.
Ti si mi dao štogod imam ili posjedujem.
Sve ti to vraćam i predajem bez pridržaja
tvojoj volji da svime upravljaš.
Daj mi samo svoju ljubav i svoju milost,
pa sam dosta bogat, i ne tražim ništa više. (Ignacije Lojolski)

"Sve mi je dopušteno! Ali - sve mi ne koristi!" - veli sv. Pavao.

Život je patnja.

Nebismo se, dakle, trebli čuditi kad stignu križevi; trebali bismo,

naime, biti iznenađeni kad ih nebi bilo.

Ako očekujemo križ, već smo prepolovili njegovu težinu.

ODMOR UZ BOŽANSKO SRCE

Kako su utješne Tvoje riječi: "Dođite k meni, svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti!" Potreban mi je Isuse takav odmor!
Darovao si mi život, i ja sam Ti na njemu zahvalan. No, moji dani prebrzo prolaze. Ne uspijem se ni okrenuti, a ono - već je prošao tjedan, pa mjesec, a onda i godina... Trčim ondje, stižem ovdje,
mislim o onome...
I tako unedogled...
A ja sam ipak samo čovjek...
Moja je ljudskost toliko puta izmorena,
da i ne govorim.
Potreban mi je odmor, odmor uz Tvoje božansko srce.
U tom odmoru slušam njegove otkucaje
i bivam u njegovoj blizini...
Moja se snaga obnavlja, a opterećenost nestaje.
Sve mogu ako sam uz Tebe i ako slušam Tvoje riječi
koje su mi darovane svakim otkucajem
Tvoga božanskog srca.
Odlučujem, svakoga ću dana
naći vremena
odmarati se uz Tvoje srce!
Tada neću izgledati
izmoren ili opterećen...

Kršćanin je.............

Kršćanin je pošten, ali ne bez ljubavi.

Osjećajan, ali ne razdražljiv.

Revan, ali ne zajedljiv.

Otvoren, ali ne neoprezan.

Vjeran, ali ne krut.

Osvjedočen, ali ne fanatičan.

Prijazan, ali ne glup.

Nenasilan, ali ne bespomoćan.

Dosljedan, ali ne bezobziran.

Prodoran, ali ne preuzetan.

Duhovit, ali ne raspušten.

Jednostavan, ali ne plitak.

Sav u Bogu, ali ne izvan svijeta.